2024. je godina i već dugo osjetim promjenu.
Promjenu u sebi, promjenu u drugima, promjenu u svijetu (svijet = planeta Zemlja).
Veći dio muzike na kojoj sam rastao, snimljen je prije 70, 60 ili 50 godina.
Tada, dok sam je kao mali slušao, nisam toliko osviještavao činjenicu da je ta muzika nastala
prije nekoliko decenija.
Danas sam svjestan da će neka od te muzike za par godina imati skoro 100.
U međuvremenu je snimljeno, i dalje se snima, toliko toga.
Svake godine si dam vremena poslušati barem 0,00000001% nove muzike. Najprije poslušam nešto iz undergrounda (američki folk, americana, kantautorska, indie, a onda pređem i na pop, jer me uvijek interesovalo šta se sada dešava).
Dok slušam ta nova ostvarenja hrabrosti, obuzima me osjećaj spojenosti sa ljudima koji stvaraju tu muziku i osjetim da negdje tamo postoji neko ko razumije kako se osjećam i nije ga strah to podijeliti sa mnom.
Većina te muzike nikad neće dospjeti na top liste, ali top liste me nikad nisu interesovale. Znam da smo svi toliko jedinstveni i, njegujući svoju jedinstvenost, puštam da me preplavi šta god treba da me preplavi, dok slušam muziku koja me dotiče i koja mi pravi osjećaj vječnosti.
U svom radu sa ljudima, naučio sam da su ljudi bića navika i da često ostaju tamo gdje im je poznato, ali ne nužno i više ugodno. Teško im je odvojiti se od onog što su naučili, jer ne znaju se nositi sa emocijama koje im proizvodi upuštanje u nepoznato.
Znam sa sigurnošću da lično nisam imao problem s tim. Mene je, recimo, plašilo da ostanem na poznatom, jer mi je poznato uvijek pravilo osjećaj da ne koristim svoj puni potencijal.
U muzici me, zato, privlače pjesme u kojima se dešavaju iznenađenja, iznenadne promjene aranžmana, ritma, melodije, stila pjesme. Takve pjesme su mi uvijek pravile osjećaj otvorenosti, jer sam ih doživljavao kao slobodne od forme i ljudi, koji prave takvu muziku, često su ljudi koji se ne plaše sebe.
Ni u odnosu prema sebi, ni u odnosu prema ljudima.
Zato se pitam, obraćajući se poznatim i nepoznatim muzičarima, šta te sprječava da se otvoriš prema novim muzičkim iskustvima i da, možda po prvi put, osjetiš novu slobodu dok stvaraš pjesmu?
Pjesme koje snimamo prvo su oslobođenje nama, koji ih stvaramo, a onda su oslobođenje i ljudima koji će ih slušati.
Promijeniti mišljenje i postati neko drugi, neko novi, nije sramota, niti pokazatelj manjka karaktera, nego odlika naše božanske naravi. Bog nas je stvorio na svoju sliku, da budemo iznova novi, tako kaže Biblija i ja se s tim slažem, jer to osjetim iz svog duhovnog iskustva.
Zato se radujem da svi, koji ovi pročitaju, osjete koliko su slobodni danas napraviti potpuno novu verziju sebe i dati svijetu novu dobrotu, novu pažnju i novi doživljaj ovozemaljske stvarnosti.
Ja znam da ja hoću i sretan sam radi toga.
Comments