Prošlo je nešto više od dvije godine kako sam zadnji put napisao blog na ovoj stranici. Jesam li muzički postojao? Ne znam.
Ako bih sudio po nevidljivom, tj. po onom što se konstantno dešava unutar mene, onda bih rekao da sam bio i preproduktivan, jer i ove misli koje imam o muzici, melodije koje mi često padaju na pamet i koje sklapam u neke sebi smislene cjeline, smatram stvaranjem i ličnim uspjehom.
Preko web stranice mi se u 2018. javio urednik emisije Ritam Balkana, sa ponudom da snime prilog o meni za televiziju Al Jazeera Balkans, što mi je bilo baš divno, pogotovo zbog činjenice da je do mene došao istražujući po netu, tražeći novu muziku. Javio mi se preko kontakt forme koja se nalazi na ovoj stranici i svidjela mi se upotreba tog načina javljanja, jer mi je to pokazalo da je svoje istraživanje obavio do kraja i cijenio je način kontakta stavljen na raspolaganje svima. Cijela ekipa došla je iz Beograda u Tuzlu i tu provela dva dana, snimajući me na raznim lokacijama, a rezultat možete vidjeti na sljedećem linku:
Jučerašnji dan posvetio sam pravljenju nove pjesme za "Kompilaciju intimnosti 2.1", Ivana Čkonjevića, novosadskog umjetnika, pisca, multinstrumentaliste i kompozitora. Zadovoljan sam urađenim. Nakon slušanja jednog podcasta na Instagramu, gdje je Jovana Miljanović podsjetila kako je uvijek bolje kada je nešto završeno, a ne savršeno, odlučio sam tu spoznaju primjeniti u djelo i praviti pjesmu na licu mjesta, bez ranije postojeće melodije, sve praveći na licu mjesta, snimajući sve odjednom, bez nasnimavanja, brisanja i poboljšavanja. Tekst pjesme je na tragu mog razmišljanja, gdje sve više uviđam (iako mi je to od ranije jako poznato) kolika je važnost zajednice, zajedništva, jednistva među nama. Sami, suprotno od onoga što nas uče zapadne tekovine, nećemo ništa postići. Tek s ljudima smo jedno, pa tako tekst pjesme kaže: Slušaj glas Oko tebe je svud Misli pletemo ko niti Nismo tamo gdje smo bili Prijatelju Jedinstvo je hram U vremenu dok sam pokušavaš A to ne moraš U međuvremenu, od datuma zadnjeg pisanja, prošao sam kroz razne mentalne i fizičke izazove, tako da mi je baš zanimljivo živjeti sa novim sobom i graditi novo mjesto pod ovim nebom. Zahvalan sam svima koji su se našli kao mostovi na putu prelaska preko rijeke. Bez vas ne bih to uspio. A najviše od svega sam zahvalan svojoj N. Ljubim vas. Davor
