U Tuzli sam, 2010. je godina. Prošlo je već nekoliko mjeseci od izlaska mog EP izdanja "Always be good to your enemies" izdatog za renomirani Croatia Records. Regionalni web portali po inerciji objaviljuju vijest o izlasku EP-a, nizaju se pozitivne recenzije, javljaju mi se mnogi znani i neznani ljudi, hvale album, neki govore da bi oni uradili ovo ili ono, ovde dodali ovaj instrument, ovde onaj, neki nude da mi sviraju prateći instrument na živim nastupima, a neki šute. Sve to zvuči i doima se idilično, ide kako treba, ali u meni se rađa blagi nemir. Pitam se da li sam uradio ispravnu stvar, jesu li to pjesme s kojima sam nakon godina tihog autorskog djelovanja, za koje je znalo tek par mojih prijatelja, htio izaći u javnost. Istina, pjesme su lijepe, melodične, osjećajne, ljudi se pronalaze u njima, ali da li sam to ja i ono što moje biće želi reći?
Isprva blagi nemir postaje veliki nemir i pjesme koje sam snimio (na engleskom su jeziku) čine mi se sve daljim i sve manje odzvanjaju u meni, a sve mi se više čini kao da su tuđe. Kako koji dan odmiče, svijest o maternjem jeziku, važnost razumijevanja među ilirskim plemenima nameće mi se kao imperativ, kao jedini ispravan put i počinjem pisati svoje prve stihove na maternjem jeziku.
I tako nastaje pjesma "Pitanja". A u njoj se pitam:
"Koliko je srce?
Koliki je um?
"Pitanja su stroga", odgovara muk.
Dal' je teža zemlja,
Il' je teže sad?
Ogledala nemam,
Al' volio bih
Da znam se dobro..."
Ta pjesma bila je ključ kojim sam otključao dotad nevidljivi prolaz u beskrajni svijet novih doživljaja, koji me i dan danas inspiriraju. Kako je lijepo razumjeti se.
Otada su se počeli nizati prekrasni pejzaži u stihovima, rađati neke nove melodije kojima ni dan danas ne znam porijeklo, ali znam da sam dopustivši sebi biti primatelj svih tih signala iz svemira učinio dobru odluku i da će posljedice toga odzvanjati duboko u srcima svih koji slušaju tu muziku.
Voli vas
Davor
#davormatosevic #kakojepocelo #kantautor #bosnaihercegovina #blog
Comentarios